Za vrijeme surfanja na dalekoj Sri Lanci, otočnoj državi u južnoj Aziji, početkom prošle godine Ivan Saganić i ja ( Oscar Piljek ) odmah smo se skužili u konkretnom smislu. Obojica smo entuzijasti hobija kojima se bavimo, a zajedničke dodirne točke poput avanture, surfanja i sporta općenito bile su prve naznake da bi se nešto konkretno moglo poduzeti po tom pitanju.

Nešto nakon tog surferskog putovanja i mog povratka iz Indije razgovarali smo o potencijalnim idejama za budućnost. Glavna vodilja toga-nečega bila je uključiti sve svoje znanje, vještine i mogućnosti te ih potom eksponirati kroz nekakvu vrstu medija imajući na umu širenja pozitivne vibre kroz to, te pokušati od tog stvoriti sebi život.

Svakakve ideje su nam padale na pamet. Ona ključna bila je kad smo stvari stavili na papir. Obojica u duetu baratamo poprilično dobrim vještinama za realizaciju putopisno-avanturističkog projekta. Ukomponirali smo ideju biciklizama kao načina putovanja, surfanja kao dodatnog sadržaja, te strast prema samom putovanju potkrijepljenih pisanjem, fotografiranjem i snimanjem kao načinom izražavanja.
Mislim da ako sebi činiš dobro, istovremeno se puneći pozitivnom energijom, na isti takav način zračiš dalje. Trenutno ne postoji ništa smislenije od toga.

Dobrih mjesec dana radili smo na prezentaciji kojoj je bio cilj dobiti medijsku podršku kako bismo kroz nju eksponirali naš pothvat. Prvi pozitivan ‘’feedback’’ došao je sa strane Outdoors časopisa, odnosno Darija Rocca koji je sa smiješkom i pozitivnom reakcijom prihvatio popratiti putopis. To nam je dalo vjetar u leđa.

Iako smo obojica ovo radili po prvi puta u životu, pogotovo na ovakav način nešto organizirali, sve se nekako krenulo dešavati. Neobjašnjivim načinom puzzle su se polako slagale u smislenu cjelinu. Nakon dovoljnog broja medijskih prezentacija problem, ako ga uopće tako mogu nazvati, bile su bicikle. Nismo ih imali.

Prvo smo se obratili Giant Bikesu, Ivanu Stipiću koji nam je ubrzo ugovorio sastanak. Opet jedan značajan pozitivan pomak. Giant nam je uletio s biciklima, točnije njihovim prvim modelom Toughroad, predviđenim za long distance putovanja. Bicikle smo dobili na korištenje u svrhu putovanja, a uz njih i dodatnu opremu.

Camp Kovačine sa Cresa donirao nam je solidnu svotu novaca, bar za naše pojmove. Taj novac uložili smo u dodatnu biciklističku i kamp opremu. Bike point iz Malog Lošinja donirao nam je ciklokompjuter. Krešo Farkaš, vlasnik kluba Plavica sa Cresa poklonio nam je dvije vreće za spavanje podložne zimskim uvjetima. Gavza d.o.o. Cres također je pridonijela s nešto novaca kako bismo kupili drona za svrhu snimanja i fotografiranja iz zraka. Acer Hrvatska, zahvaljujući Robertu Kandučaru, poklonio nam je prijenosno računalo Swift 3, a restoran Timun podržao nas je novčanom donacijom. Nije mi bilo baš sasvim jasno da ipak netko bez suvišnih pitanja i komplikacija, samo na riječ, poklanja sredstva, ali s radošću smo prihvaćali pomoć i donacije jer nam je oprema bila itekako potrebna.

Tri mjeseca nakon pribavljanja odgovarajuće opreme došlo je vrijeme da se otisnemo sa Cresa i krenemo na naše višemjesečno putovanje. Ekspedicija 7 milja može krenuti!

11 000 kilometara dug put je pred nama…

Nastavak možete pročitati na linku: Prvi koraci u nepoznato

Serijal putopisa Ekspedicija 7 milja