Dakle, momci su zajedno s karavanom inspektora i opremom otišli u policijsku stanicu. Sljedeća tri i pol sata proveli su pregledavajući  materijale da bi na kraju dobili informaciju koja nam nije baš najbolje sjela. Laptop, dron i disk na kojem se nalaze sve  fotografije od početka putovanja i sve snimke biti će pregledane u laboratoriju na temelju nacionalne sigurnosti. Bez ikakvog dokumenta oprema vrijedna dvije tisuće eura oduzeta nam je, kako kažu, privremeno. No, nisu nam dali nikakvu potvrdu ili dokaz da je naša oprema u njihovim rukama. Rekli su momcima da se pojave u stanici za dva dana kada će dobiti upute u proceduru, te radi prekršaja zabrane unošenja drona u njihovu državu najvjerojatnije Sagyu slijedi suđenje.

Malo smo potonuli zbog svih tih događaja. No, blesavo je bilo donositi bilo kakve zaključke prije nego li opet dečki odu do stanice po dodatne informacije.

Sljedećeg dana surfali smo kao i obično, no osjećala se napetost među nama. Bio sam ljut što se to desilo radi glupog razloga snimanja. Da smo barem pokušavali nešto usnimiti osim što smo čisto isprobavali iako smo znali da je zakon što se tiče drona škakljiv.

Dečki su otišli do policijske stanice  po nove informacije. Gotovo nikakvih novosti. Rekli su im da cijeli proces može potrajati tjedan, mjesec, možda i duže. Nije problem bio samo u dronu. Veću brigu proizvelo nam je što sav snimljeni materijal više nije u našim rukama, kao ni uređaj na kojem pišemo tekstove i obrađujemo se fotografije više nije kod nas. Koliko će to sve potrajati nemamo pojma. Kroz par dana dečki se vraćaju na Cres, a mi smo planirali tada se pozdraviti sa surfanjem, te nastaviti s bicikliranjem. Malo nas je to sve uzdrmalo. No, dogovorili smo se sljedeće. Otići još jednom na policiju, te se informirati u Hrvatskom veleposlanstvu ovdje u Maroccu te vidjeti mogu li nam pomoći.

Ujedno, to je bio posljednji dan da smo svi petero zajedno. Sutradan dečki odlaze s opremom za surfanje natrag u Hrvatsku, a dolazi nam prijatelj Sebastian Lužina koji će nam se pridružiti sljedećih mjesec dana biciklirajući po unutrašnjosti Marocca.

Tenzije među nama su porasle, pogotovo između Sagya i mene. Nismo se svađali, ali osjetilo se u zraku. On je bio ljut na mene što sam ga nemilosrdno rešetao pitanjima na koja nije imao odgovore, a ja sam bio ljut na njega jer nas je doveo u ovu situaciju.

Isti dan trebali smo se pakirati, a vani bijaše predivan sunčani dan. Nije bilo nimalo veselo. No, usprkos svemu, Sagy i ja pogledali smo se i predložili ekipi da odemo zajedno odsurfati prije rastanka. Na kraju krajeva lijep je dan, situaciju nećemo riješiti sjedeći, a nakon svih prepirki pakiranje stvari dotući će nas do kraja. Bolje da se ispucamo na valovima, pa ćemo se kasnije baviti ostalim neizbježnim problemima i odlukama.

Nabrzaka smo se uvukli u neoprenska odjela i otišli do plaže. Situacija na plaži fantastična. Valovi su perfektno dolazili u setovima tvoreći gotovo matematički prikaz iz daljine. To je ono što se u surfanju kaže – dobar swell. Odvozio sam dosad najduža dva desna vala s kojima sam od početka ovdje, u Maroccu imao upitnik i odbojnost. Sagy je ostao posljednji u vodi sve do zalaska.

Sagy i ja vjerujemo kako nam je to poslijepodne u vodi koristilo poništavajući svu nakupljenu napetost i nezadovoljstvo među nama. Sutra odlazi naša ekipa – naša braća po surfanju, a mi nastavljamo naše putovanje na biciklama.

Nastavak čitajte na linku: Nastavak bicikliranja gorjem Atlas kroz Tizi n’Tichka

Serijal putopisa Ekspedicije 7 milja