Homo ludens i pijana pruga
7. siječnja 2018.Barrika
9. siječnja 2018.Napisao sam pet-šest adresa hostela i pomoću navigacije krenuli smo u potragu. Prvi hostel nalazio se poprilično blizu, ali kapacitet je bio popunjen. Sljedeći hostel isto, a tako i treći. Razina sumnje polako je počela rasti. Sljedećih pet-šest hostela isto tako bilo je popunjeno, a bližila se ponoć. Nalazili smo se u samom centru ovog gigantskog grada. Pretpostavljali smo da će nam za izlazak iz njega biti potrebno bar tri sata. Već smo počeli raspravljati o varijantama da se smjestimo u nekom od gradskih parkova.
Nastavili smo s potragom. Pitao sam par recepcionera luksuznijih hotela da vidimo o čemu je riječ kad ono svi kapaciteti bijahu popunjeni. Postojala je realna mogućnost da ćemo noć provesti na cesti spavajući naizmjenično u smjenama, a s druge strane znao sam da mi sutra dolazi otac u posjet. Stvarno bi bilo glupo da budem u „banani“ radi toga sto se noćas neću naspavati. Negdje oko 01.30 sati, kad smo već odmakli od centra prišao sam jednom prosječnom hotelu i pitao imaju li kakvu slobodnu sobu. Na naše iznenađenje imali su, a cijena je bila nešto skuplja od onoga na što smo navikli. No, soba je bila slobodna samo za jednu noć, koliko nam je bilo potrebno. Odlučili smo uzeti sobu i naspavati se. Sutra ćemo se bar na koji sat družiti s mojim ocem i tetom Ljubicom. Smjestili smo se u sobu , istuširali se i zaspali u tren oka…
Drin, Drin!!! Zazvonio je mobitel rano ujutro oko 07.00 sati. Sav izbezumljen od tvrdog sna javio sam se ne shvaćajući ni s kim ni o čemu pričam. Stari se javio da se nalazi blizu Lisabona te me zamolio da mu dam adresu hotela gdje smo smješteni. Poslao sam mu poruku vrativši se nakratko u krevet. Malo radi uzbuđenja, a malo radi navike ranog buđenja ubrzo sam ustao iz kreveta. Sišao sam u salon na doručak. Pomislio sam kako ćemo bar iskoristiti maksimalno hotelsku uslugu kad smo već platili noćenje 80 eura. Sagy mi se ubrzo pridružio na doručku.
Pri samom izlazu iz hotela dok smo tovarili prtljagu na bicikle netko je viknuo “HEY”!! Okrenuo sam se i ugledao oca!! Preplavio me baš dobar osjećaj kada sam ga ugledao nakon više od pet mjeseci otkako smo otišli s Cresa. Pored svega, otkako smo krenuli na ovo naše putovanje imao sam apsolutnu potporu s njegove strane što mi je puno značilo. Stigao je zajedno s tetom Ljubicom.
Na brzinu smo zajedno donijeli odluku da ćemo provesti dan zajedno ovdje u Lisabonu, a sutradan će svatko nastaviti svojim putem. Stari nas je počastio priuštivši nam još jednu noć u hotelu, ručak i turističku, panoramsku vožnju onim natkrivenim autobusima koji kruže gradom. Po prvi put otkako smo krenuli na ovo putovanje smo se našli u prilici osjećati se poput pravih turista.
Sutradan, nakon buđenja u mekanim i čistim plahtama udobnog komfora hotelske sobe, otišli samo na još jedan hotelski doručak. Bio je to luksuz koji si inače nismo mogli priuštiti.
Bijaše Uskrs, a ujedno i moj dvadeset osmi rođendan. No, kako smo za vrijeme putovanja gotovo sve blagdane provodili na putovanju odlučili smo isto napraviti i danas. Pozdravili smo se s tatom i tetom Ljubicom, te nastavili dalje svatko svojim putem…
Nastavak putovanja čitajte na linku: Nastavak Portugala i najveća svađa