Ćićarijske komunšćine ili komunele u Istri su seoske zajednice odnosno zajednička imovina stanovnika ćićarijskih sela Brgudac, Dane, Brest, Lanišće, Podgaće, Račja Vas, Rašpor, Slum i Trstenik. Pašnjaci i šume tih kraških sela u prošlosti su bili državno dobro sve do prve polovine 19.stoljeća, kada je austrijska vlast odlučila prodaju tih dobara na javnoj dražbi. Na dražbama 1832. i 1833.godine Carska kraljevska komisija za prodaju državnih dobara prodala je komunšćine odnosno komunele zajednicama seljaka navedenih ćićarijskih sela.

Na žalost, svi dokumenti seoskih zajednica izgorjeli su u vrijeme Drugog svjetskog rata kada je 13 sela na krasu popaljeno tijekom njemačke ofanzive Wacht am Rhein (Straža na Rajni) 1944.godine.

U vrijeme Italije komunšćine su pokušali tretirati kao općinska dobra, ali su ti pokušaji propali zbog otpora seljaka. Naime, zajedničkim zemljištem upravljalo je posebno izabrano predstavništvo sela, a administrativne poslove vodio je općinski pisar uz naknadu.

Krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća neka su sela doista izvršila podjelu zajedničkog zemljišta pa seljaci Lanišća, Podgaća, Prapoća, Klenovšćaka i Bresta koriste i danas te šume i pašnjake iako nisu nikad zemljišno-knjižno provedene u Rašporu i Brgudcu.

Za razliku od njih sela Trstenik, Račja Vas, Slum i Kropinjak koriste i danas zajedničko zemljište po određenim pravilima. U Trsteniku je komunelom upravljalo cijelo selo sa seoskim županom na čelu. Seljani su utvrdili pravila iz kojih proizlaze prava i obaveze za sve korisnike odnosno mještane. Zajedničkim dogovorom određeno je kada i kako na kojim terenima mogu pasti goveda, magarci i ovce, pa se primjenjivao sistem črede. Veći dio godine stoku su napasali zajednički, šuma se zajednički eksploatirala, te su svi jednako dobivali od prodaje.

Uvedeni su poslovi za održavanje izvora vode, lokava, putova, šumskih staza, te za održavanje crkve i groblja kao i za druge zajedničke radove. Svako domaćinstvo je održavalo komad puta. Ljudi su se pridržavali tih nepisanih, međusobno dogovorenih pravila udruženi u zajednicu radi zajedničkog gospodarenja imovinom.

Danas je država jednostavno proglasila to zemljište državnim dobrom, a znamo da sva državna dobra vrlo brzo završe rasprodana stranim investitorima. Stoga je odbor seljana pokrenuo inicijativu o podjeli zajedničke imovine, a na sudu je pokrenut postupak za zaštitu njihovih prava. Odbor je napisao i poseban Statut u skladu sa starim užancama i nepisanim pravilima ponašanja seljaka prema zajedničkoj imovini.